Intervju za Tanjug
Vladimir Labat Rovnjev je nesvakidašnji umetnik koji već četrdeset godina svojim jedinstvenim artističkim izražajem zaokuplja pažnju naše, ali i svetske kulturne javnosti .
U iščekivanju svečulnog doživljaja na koncertu 21. aprila u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, Vladimir Labat nas uvodu u neobični svet Akustičnih Skulptura Labat, priča o kreativnom stvaralaštvu kao životnoj energiji, otkriva tajnu percipiranja stvarne stvarnosti i definiše sopstvenu viziju smislenog bitisanja.
1. Moglo bi se reći da ste Vi oličenje renesansnog stvaraoca. Bavite se vajarstvom, slikarstvom, poezijom, muzikom, heraldikom… Kako biste Vi sebe predstavili?
Volim za sebe da kažem da sam zanatlija. Zanat je predivna veština i znati bilo koji zanat je u današnje tehnološki savršeno vreme postala privilegija, a manuelni rad neprocenjivo iskustvo. Ponosan sam što u mom ateljeu postoji šesnaest zanata kroz koje mogu da materijalizujem svoje snove, a još sam srećniji što je ta igra zaokupila nove mlade ljude koji sa velikom strašću i inspiracijom realizuju svoje umetničko biće. Pogled na kreaciju koja oživljava upotrebom najrazličitijih materijala i načina izrade, a koja je nekad bila samo ideja, mašta i želja, donosi onaj mir koji je potvrda ljudskosti, ali istovremeno i nemir koji je pokretačka snaga u večitom traganju za savršenim oblikom, zvukom, bojom…
2. Kada se nađete ispred jedinstvenih Akustičnih labat skulptura zbunjeni ste da li se nalazite ispred vajarskog dela ili instrumenta. Svirati na skulpturama! Zvuči zaćuđujuće, a samim tim i magnetski privlačno.
PMožda i nije važno znati pred čime stojite i truditi se definisati delo koje poništava granice između različitih umetnosti i spaja ih u potpuno novu tvorevinu koja zaokuplja sva čula. Ono što je važno jeste da budete potpuno otvoreni, radoznali i spremni na gledanje i slušanje bez kraja jer suština ovih skulptura i jeste da objedine prostor i zvuk ali da ga ne definišu mernim jedinicama. Uvek se pitam da li oblik , materijal skulpture i način njene izrade određuju zvuk, njegovu boju i tonalitet, ili je potpuno obrnut redosled. Dok svirate na ovakvim skulpturama neretko imate utisak da se one pred vama menjaju I oblikuju u skladu sa zvucima koji se iz njih razlivaju. Akustične Labat Skulpture su nastale kao jaka unutrašnja potrba da aktiviram svoje kompleksno umetničko biće ispitivanjem granica različitih disciplina i pokušam da iniciram neka nova dešavanja. Već 40 godina sam naduhnut i inspirisan radom na usavršavanju ovih u svetu jedinstvenih skulptura. Još više sam inspirisan kada vidim kako one deluju na sve koji se susretnu sa njima.
Šta je Svaromfal ?
Svaromfal (Svetlost središta) je eklektičan muzički sastav orjentisan na ARS integralnu improvizaciju sa elementima duhovne i džez muzike, a svi članovi su zavedeni umetnošću i zauvek zarobljeni, svetlošću, muzikom i zvukom. Pored moje supruge, mog mlađeg sina i dva sjajna mlada momka, na koncertu u Novom Sadu će nam se pridružiti i svetski priznata džez imena Hamid Drejk i Vilijam Parker. Još jednom ćemo pokušati da uhvatimo, razumemo i prenesemo svaki personalni ton, akord, harmoniju i lepotu muzike, ali i svih drugih čulnih doživljaja i da zajedno sa publikom to sve doživimo, proživimo i zadržimo tu novootkrivenu svetlost u središtu našeg bića. Nijedno novo muziciranje ne može biti jednako nekom prethodnom, niti jedan koncert može da se ponovi. Sve je stvar momenta, trenutne inspiracije, usklađenosti sa samim sobom, sa instrumentom, sa drugim muzičarima ali i sa publikom. Kada se postigne taj balans, iskustvo pomeranja ili čak nestajanja prostora i vremena je neprocenjivo.
4. Šta će se dogoditi na koncertu 21. aprila ?
Siguran sam da će koncert biti nezaboravan događaj, kako za mene tako i za sve prisutne u sali Srpskog narodnog pozorišta. Iz iskustva znam kako ljudi reaguju na zvukove koje možda i po prvi put čuju i doživljavaju. Ne volim da govorim da je to što se dešava tokom multimedijalnog spektakla nekakva magija ili čudo jer je istina da tokom performansa dolazi do buđenja potencijala svakog pojedinca ponaosob. Kada se te pojedinačne lepote saberu i povežu sa našim davanjem na sceni onda čitav prostor počinje da vibrira energijom ljubavi dobrote, a te vibracije još dugo nakon koncerta osećamo i prenosimo na spoljašnji svet. Svi smo mi senzitivna bića i svako od nas nosi u sebi božansku iskru koju okrepljujući i stvaralački tonovi lakše i brže inspirišu i pokreću.
Živite i radite na Popovici. Koliko to utiče na Vaše stvaralaštvo?
Fruška gora je riznica prirodnih i istorijsko kulturnih vrednosti koje se nalaze pohranjene u fizičkom i duhovnom telu ove planine koju volim da zovem Svetom planinom. Na ovom mestu nemoguće je ne osetiti slojevitost hrišćanske duhovnosti još od vizantijskih vremena. Zahvalan sam što nam je ovakva priroda Božijom voljom data na čuvanje, ali i zadatak da je kreativnim stvaralačkim pristupom nadograđujemo u cilju boljeg i smislenijeg suživota. Verujem da su ti nevidljivi tragovi za uobičajeno čulno opažanje i predivna aura kojom Fruška gora zrači umnogome doprineli mojoj boljoj komunikaciji sa samim sobom i prostorom oko sebe. Možda je baš ovo mesto odgovorno za moj lični duhovni i umetnički rad za koji tvrdim da je je najteži, ali i najvredniji oblik rada koji se realizuje kroz mnogo ljubavi, odricanja i vere . Moja ljudska obaveza je da takva iskustva i stečena znanja prenesem dalje na korist drugima.
6. Koliko hrabrosti je potrebno da se bavite nekonvecionalnim umetničkim izrazom u našoj sadašnjosti?
Umetnost je istina i lepota, a one uvek zavise od onoga ko ih posmatra i kako ih doživljava. Moj cilj je da što više ljudi prođe kroz identično emotivno iskustvo koje ja imam u procesu stvaranja, i da kroz to iskustvo osveste svoju bolju, lepšu i kreativniju stranu . Moje slovensko poreklo i odrastanje na bajkama koje veličaju hrabrost, odlučnost, ljubav prema sopstvenom narodu i tradiciji su me obeležili i odredili kao čoveka koji se ne boji traženja odgovora na pitanja o smislu života i stalno se preispituje da li je dovoljno i na pravi način uradio. Da li sam uspeo da se približim neophodnoj duhovno materijalnoj ravnoteži i da li sam na svom putu uspeo da nekoga dotaknem i nekome pomognem u osvetljavanju sopstvenog puta. To nisu pitanja hrabrosti, nego prepoznavanja i življenja iskrenim i usklađenim duhovnim, umnim i telesnim impulsima.